MODA

Sudionici festivala nastupaju u baroknim kostimima, koje odlikuje raskošnost materijala i dezena. Detalje o modi porečkog baroka pružili su arhivski izvori, a inspiraciju za kreiranje povijesnih kostima, šešira, cipela, torbica i ostalih modnih dodataka pružili su povijesni dokumenti i umjetnička djela toga vremena.

Poznato je da su porečkim plemkinjama haljine šivali krojači koji su u grad pristizali izravno iz Venecije. U porečkim su se trgovinama mogle nabaviti razne tkanine talijanske, flamanske i francuske provenijencije koje su, modelirane u prekrasne odjevne predmete, obavijale tijela plemenitih gospođa. Porečki aristokratski modni predmeti 18. stoljeća bili su rafinirani i mekih linija. Za ženske su se haljine koristile fine i lagane tkanine koje su mahom bile ukrašene čipkom iz Burana, koja je mogla biti obična ali i od srebrnih niti. Za svečanije su se oprave koristile raznovrsne svile koje su često bile izvezene cvjetnim uzorcima, najčešće tulipanima, karanfilima i ružama. Haljine dama bogatijih društvenih slojeva mogle su imati i druge skupocjenije dekoracije poput srebrnih i zlatnih šljokica. Kod mlađih su žena prevladavali svijetli tonovi, dok su starije gospođe pretežno birale tamne nijanse. Ženstvenost se isticala postavljanjem košara na bokovima (paniers) iznad kojih se odijevala jednostavna podsuknja. Struk, u snažnom kontrastu sa širokim bokovima, bio je stisnut bogato ukrašenim korzetima, a lagano otvoren dekolte bio je najčešće četvrtastog oblika. Iz tročetvrtinskih rukava višeslojno su padale bogate čipke. Krajem 17. st. žene su nosile haljinu koja se naziva mantò sottanino ili cotolo. Kasnije se u Poreču pojavljuje i ženska haljina Andrié. Šalovi su bili od svile ili čipke. Od ostalih dodataka koristili su se mufovi, rukavice, lepeze, torbice i cipele.
Za muške odjevne predmete koristile su se lagane tamne tkanine, najčešće od satena, ali i od baršuna koje su se često krasile cvjetnim uzorcima. Tipičan plemićki muški kostim 18. stoljeća sastojao se od nekoliko dijelova. Strukirana jakna, velada, sezala je do koljena, a na bokovima se otvarala u raskošne volane, rukavi su bili široki s velikom manžetom, a sve je bilo urešeno srebrnim aplikacijama cvjetnih motiva. Ispod jakne je bio prsluk zvan camisiola ili sottoveste. Tkanine su uvijek bile birane kako bi se postigao sklad boja gornjeg i donjeg sloja. Dugmeta na prsluku bila su uvijek gusto prišivena, a tkanina za stražnji dio nije morala biti skupocjena. Camisiola je imala vezice sa stražnje strane u visini struka koje su omogućavale njeno potpuno pripijanje uz tijelo. Dnevna košulja širokog kroja bila je ukrašena čipkom na rukavima, a oko vrata cjelokupni je dojam podizala skupocjena čipkasta kravata. Posljednji dio kostima predstavljale su polupripijajuće hlače krojene ravno pod nazivom bragoni ili calzoni, a sezale su do ispod koljena gdje su bile pričvršćene dugmetima. Čarape su bile svilene, a cipele s malo podignutom petom imale su sprijeda karakterističnu četvrtastu kopču koja je mogla biti i srebrna. Najzastupljenije pokrivalo za glavu bio je trorogi šešir koji se nazivao tricorno. Dojam muškosti je u hladnijim razdobljima godine pojačavao plašt – tabarro, najčešće crne boje.
Preporučujemo pogledati: http://www.ateliersilva.com.hr/

Kontakt informacije:

Studio 053 d.o.o. - Vrsarska 11, 52440 Poreč, Tel. 00385 (0)52 427 427, Fax. 00385 (0)52 427 426


Društvo prijatelja Giostre – Associazione amici della Giostra, Zavičajni muzej Poreštine – Museo del territorio parentino, Decumanus 9, 52440 Poreč, tel. 00385 52 431 585 , fax. 00385 52 452 119 ,

Pokrovitelji: